Nova raketa u svemiru

Snaga nekog čovjeka ne mjeri se time koliko drugih ljudi može istući, nego koliko ih može podignuti kada su u problemu. Proširimo li to na rakete, vrednije su one koje podižu teret u svemir od onih koje se koriste u ratovima diljem svijeta.

Europska nova velika raketa Ariane 6 lansirana je 9. srpnja iz Francuske Gvajane na demonstracijsku misiju postavljanja niza satelita u orbitu. Razvoj ove rakete koštao je četiri milijarde eura, a nakon glatkog penjanja na željenu visinu i pravilnog otpuštanja niza malih satelita, gornji stupanj rakete doživio je anomaliju na samom kraju leta. Računala na raketi donijela su odluku o prijevremenom isključenju pomoćne pogonske jedinice (APU).

Zbog toga viši stupanj Ariane nije mogao pokrenuti paljenje koje ga je trebalo izvesti iz orbite i izvršiti konačni zadatak misije – odbaciti dvije kapsule za ponovni ulazak. Kontrolori nisu uspjeli popraviti situaciju, no let je ipak proglašen uspješnim. To je bio povijesni događaj jer se prvo lansiranje nove rakete s teškim teretom događa svakih dvadeset do trideset godina. Osim toga, Europa nakon zadnjeg lansiranja Ariane 5 (5. srpnja 2023) nije imala nezavisni pristup svemiru više od godinu dana što je problem za naprednu ekonomiju koja želi biti važan faktor u svijetu.

Europska nova velika raketa Ariane 6 lansirana je
9. srpnja iz Francuske Gvajane / Izvor ESA / D. Ducros

Četiri desetljeća Ariane 5 bila je radna snaga europskih svemirskih organizacija. To uključuje samu Europsku svemirsku agenciju (ESA) i razne nacionalne agencije i komercijalne tvrtke, uključujući svemirske programe Europske Unije, poput satelita za globalno pozicioniranje Galileo.

Ariane 5 pokrenula je nekoliko revolucionarnih znanstvenih misija, uključujući JWST 2021. (James Webb Space Telescope), istraživač kometa Rosetta 2004. i kozmološki teleskop Planck 2009. Prošle je godine jedno od posljednjih lansiranja Ariane 5 poslalo ESA-inu misiju JUICE na put prema Jupiterovim mjesecima.

Europa je 2022. prekinula odnose s Ruskom svemirskom agencijom Roscosmos, odrekavši se pristupa lanserima Sojuz, a iste godine manja ESA-ina raketa, Vega C, zakazala je tijekom drugog lansiranja. Europske su misije, kao rezultat toga, bile prisiljene ostati prizemljene ili lansirati opremu iz komercijalnih lansera kao što je SpaceX.

Ariane 6 klasificirana je kao raketa za teške terete, iako je puno slabija od konkurenata za „super teške terete“ kao što su Space Launch System koji je NASA inaugurirala prije dvije godine ili kineski Long March 10, a pogotovo sustav Starship koji razvija SpaceX. Zapravo, sposobnost Ariane 6 u pogledu mase korisnog tereta koju može staviti u orbitu jedva će se podudarati s njezinom prethodnicom Ariane 5, barem u trenutnoj konfiguraciji.

Neki promatrači dovode u pitanje izbor ESA-e da razvije raketu koja je potrošna, u vrijeme kada su SpaceX i druge svemirske transportne tvrtke pokazale da rakete za višekratnu upotrebu mogu smanjiti troškove lansiranja uz jednaku pouzdanost. Ova raketa je skupa i kasni, ali bez tog projekta neće biti niti nove rakete za višekratnu upotrebu.

Ipak, raketa je poboljšana u odnosu na dizajn Ariane 5. Jedna važna inovacija jest motor drugog stupnja, nazvan Vinci, dizajniran tako da se uključuje i gasi više puta. To će omogućiti svemirskoj letjelici deorbitiranje i ponovni ulazak u Zemljinu atmosferu nakon što završi svoje zadatke, čime se smanjuje svemirski otpad.

Iz zrakoplovne tvrtke ArianeGroup u blizini Pariza (glavni proizvođač raketa Ariane za ESA-u) kažu da su prioriteti Ariane 6 bili obuzdavanje troškova i pojednostavljenje proizvodnje s pojednostavljenim opskrbnim lancem. Nakon početnog pojačanja, raketa bi se na kraju trebala moći lansirati otprilike jednom mjesečno, što je dvostruko češće nego što je to bilo s Ariane 5.

Ariane 6 već je rezervirana za oko trideset lansiranja, što uključuje i komercijalne kupce. Međutim, 28. lipnja ove godine, europska organizacija EUMETSAT otkazala je svoj ugovor za lansiranje meteorološkog satelita s Ariane 6 iduće godine — najavljujući da je mjesto toga angažiran SpaceX Falcon 9.

Do 2035. svemirska ekonomija trebala bi dosegnuti vrijednost od 1,8 trilijuna dolara, što je porast u odnosu na 630 milijardi dolara 2023. i prosječnu stopu rasta od 9% godišnje. Ta je brojka znatno iznad stope rasta globalnog BDP-a. Ključni pokretači ovog rasta bit će svemirske i/ili omogućene tehnologije kao što su komunikacije; pozicioniranje, navigacija i mjerenje vremena; usluge promatranja Zemlje.

Smanjenje troškova lansiranja i stalne komercijalne inovacije znače da se u svemiru može učiniti više nego ikada prije.

Broj lansiranih satelita godišnje, naprimjer, rastao je po stopi od 50%, dok su troškovi lansiranja pali deset puta u posljednjih dvadeset godina.

Hrvatska je članica ESA-e od 2018. godine, a prošle godine potpisan je s ESA-om Sporazum o europskoj državi sudionici (European Cooperating State Agreement). Ovim Sporazumom podržava se neposredna suradnja između RH i ESA-e u odnosu na svemir i svemirske tehnologije. Sporazum obuhvaća znanost o svemiru, istraživanja i primjene promatranja Zemlje, telekomunikacije, istraživanje mikrogravitacija te obrazovanje i podizanje svijesti o važnosti svemira i svemirskih tehnologija.

Vrijeme je da u Hrvatskoj prepoznamo važnost svemirskih istraživanja i svemirske ekonomije i aktivno se uključimo u razvoj svemirskih tehnologija.